Sajmovi zapošljavanja. Koliko vas je uopšte bilo na nekom takvom sajmu sa namerom da nađe posao, ili pak čisto informisanja radi? Ja, recimo, nisam bio ni na jednom – jedan od razloga jeste što nisam imao potrebu za time, ali je na tu odluku ipak najviše uticalo to što mislim da je na sajmu zapošljavanja skoro nemoguće naći posao, jer su ili firme nezainteresovane ili kandidati neozbiljni.

Igrom slučaja, tokom svog prvog sajma zapošljavanja sam se našao na drugoj strani štanda, u ulozi poslodavca. Naime, pre dve nedelje na Univerzitetu Britanske Kolumbije (UBC) održan je Career Fair na kojem je potencijalne kandidate tražio Facebook, ali i druge velike firme kao što su Google, Amazon, Microsoft i NVidia. Kako je UBC jedan od najprestižnijih kanadskih univerziteta, očekivao sam dosta jake kandidate, ali ispostavilo se da nisam bio u pravu.

Kroz razgovor sa raznim trenutnim i bivšim studentima ovog univerziteta, ali i sa regruterima iz gore pomenutih firmi, shvatio sam da su studenti zapravo svuda isti – žele posao, ali su uglavnom nedovoljno zainteresovani da se za isti zaista bore. Ukoliko se ne pronalazite u takvom opisu, na dobrom ste putu, jer uz trud lako možete da dođete do toga da ne budete samo vi zainteresovani za firmu, već i firma za vas. Ovo je posebno tačno kod velikih IT kompanija, jer se one bukvalno bore ko će da osvoji nekog boljeg kandidata. Sledi nekoliko saveta kako da se lakše nađete u toj grupi probranih junaka.

Istražite firme koje vas zanimaju

Ovo bi se moglo nazvati klišeom, jer je jedan od najčešćih saveta za intervjue da na njih odete informisani o firmi i da budete spremni da postavljate relevantna pitanja. Međutim, kada konkurišete za firme koje nemaju potrebe da se zadovoljavaju osrednjim kandidatima, potrebno je već na sajmu zapošljavanja da pokažete da ste zainteresovani:

  • Za početak, saznajte koje pozicije nudi firma i za koje od njih možete da se prijavite. Na primer, ukoliko ste tek prva godina, u Facebooku možete da se prijavite za Facebook U, dok za praksu ne možete da se prijavite ako ne nastavljate studije sledeće godine.
  • Da li uopšte imate veštine koje su toj kompaniji potrebne? Ne budite kandidat koji je zainteresovan za firmu samo zato što je ona poznata. Ako nemate znanje potrebno da biste se uklopili, pomirite se sa tim. (Ili nešto promenite.)
  • Osim pozicija koje firma nudi, saznajte nešto i o projektima koji bi vas zanimali, jer se od vas očekuje da imate viziju šta želite da radite, a ne “radiću šta god mi dali” stav.

CV

Iako mnogi misle da je CV čista formalnost koja treba da prenese informacije vašem potencijalnom poslodavcu, u razgovoru sa regruterom on ima mnogo veću ulogu, jer će ga regruter verovatno pročitati ne bi li mogao da vam postavi prava pitanja, npr. vezana za vaša prethodna iskustva. Samim tim, loše napisan i/ili struktuiran CV može dosta da vam odmogne.

  • CV ne treba da bude predugačak. Ako ima više od dve strane, ili ste stavili previše nebitnih stvari, ili ste toliko dobri da nema potrebe da tražite posao na nekom tamo sajmu. Dve strane je sasvim dovoljno da se prezentujete, a da regruteru pritom ne bude mrsko da taj CV na brzaka pročita, ne bi li dobio potpuniju sliku o vama.
  • Ukoliko je u pitanju IT profesija, neke stvari jednostavno ne treba uključivati. Da li zaista mislite da je potrebno posebno napomenuti da znate da koristite Microsoft Office? (Hint: odgovor je “ne”.)
  • Isto tako, nemojte uključivati iskustvo koje nije relevantno za vašu profesiju, osim ako može da vam donese neke dodatne poene (kao na primer volontiranje). Jedan od studenata sa kojim sam razgovarao je u ovom odeljku uključio i rad u call centru Pizza Huta gde je – pazite sad ovo – primao narudžbine.

Iskustvo sa fakulteta

Fakultet je bitan, posebno ako treba da dobijete radnu vizu za neku drugu zemlju, ali nikako nije dovoljan. Ono što IT kompanije posebno cene jesu predmeti kao što su algoritmi, strukture podataka, diskretne strukture i, naravno, matematika. Međutim, čime god da se bavite, veoma su bitna takmičenja i vannastavni projekti. O takmičenjima neću pisati, jer maltene u svakom tekstu pokušavam da ljudima dam podstrek da se takmiče, ali ću zato projektima posvetiti nešto više pažnje.

Bitno je primetiti da sam rekao vannastavni projekti, jer su oni u okviru studija obavezni i prilagođeni prosečnom studentu, pa su retko vredni pomena (ako imate takav projekat, odlično). Vannastavni projekti pokazuju da imate želju i inicijativu da radite nešto na svoju ruku, što je osobina koja se traži. Međutim, nemojte misliti da je sâmo postojanje projekta dovoljno – takođe je potrebno da pokažete i razumevanje celog projekta, da možete da izdvojite nešto izazovno na čemu ste radili i da to objasnite, da kažete šta ste naučili iz tog iskustva, i da budete puni entuzijazma. Izjave kao što su “ma projekat nije bio ništa posebno” vam nikako neće pomoći. Najzad, ukoliko možete da demonstrirate projekat za kratko vreme (npr. mobilna aplikacija), učinite to.

Opšti utisak

Najzad, neophodno je da ostavite dobar utisak o sebi kao osobi – možete da budete i wunderkind, ali niko neće hteti da radi sa vama ako ste smarač. Budite pozitivni, harizmatični, zainteresovani za firmu, ponosni na svoja prethodna iskustva i projekte, spremni da sa entuzijazmom pričate o svemu tome, da pokažete zašto ste baš vi pravi kandidat. Ipak, krajnji cilj jeste da firma bude zainteresovana za vas, a ne samo vi za nju.

I pitajte osobu sa kojom pričate na čemu radi, nikada se ne zna kakva diskusija se može razviti iz toga.