9 Pages « < 7 8 9 
Reply to this topicStart new topicStart Poll

Outline · [ Standard ] · Linear+

> Radovi

^_NiN0_^
post Feb 14 2008, 11:05 PM
Post #161


Moderator
Group Icon

Group: Moderatori
Joined: 29-January 06
Member No.: 4
Status: Učenik MGa



Mogu ja da nabavim po speshl ceni smile.gif))


--------------------
Yo!hambin,
Yo!hambina, Yo!hambin
Yo-yo, yo-yo, yo
Yo!hambin,
Yo!hambina, Yo!hambiiina
(Mala matura deca kokaina®
Velika matura deca Yo!hambina)
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
LoshMeeBre
post Feb 14 2008, 11:17 PM
Post #162


Neko mudo


Group: Članovi
Joined: 28-January 06
From: MunZe
Member No.: 3
Status: Bivši učenik MGa
Ime i prezime: Milos Vucenovic
Škola/Razred: Student ETFa



nabavi, nabavi...

e sad su me ove dejanove slike nalozile, ako nadjem neke svoje kacim.. pre sam stalno crtao, pokoja cak nije ni lose ispala


--------------------
user posted image
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
RZA
post Feb 14 2008, 11:53 PM
Post #163


Njeno Ljubičanstvo


Group: Članovi
Joined: 7-September 06
Member No.: 92
Status: Bivši učenik MGa



M'ja sam imala umetnicka dela na klupi..

Samo su mi si.se iz druge smene obrisali sve! >.<


--------------------
cold
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
Hannibal Lecter
post Feb 14 2008, 11:56 PM
Post #164





Group: Članovi
Joined: 15-October 06
From: People's Democratic Republic of Konjarnik
Member No.: 154
Status: Bivši učenik MGa
Ime i prezime: Ilija Ivanišević
Škola/Razred: Fizički fakultet, B smer, I godina,



da ono tvoje je bas bilo lepo...
ali mali barbari unistili mad.gif

This post has been edited by Noddy: Feb 15 2008, 12:19 AM


--------------------
And as we wind on down the road
Our shadows taller than our soul
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold
And if you listen very hard
The truth will come to you at last
When all are one and one is all
To be a rock and not to roll


Svi me žele, a ja sam nedodirljiv!
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
RZA
post Feb 14 2008, 11:59 PM
Post #165


Njeno Ljubičanstvo


Group: Članovi
Joined: 7-September 06
Member No.: 92
Status: Bivši učenik MGa



aa.. se setih.. pa slikala sam ja to.. >.<

saa' cu vidjem..
il sutra...


--------------------
cold
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
pyost
post Feb 15 2008, 12:23 AM
Post #166


Deus Ex Makina
Group Icon

Group: Administratori
Joined: 25-January 06
From: Beograd
Member No.: 2
Status: Bivši učenik MGa
Škola/Razred: RAF





--------------------
Baby, it's a violent world.

Registrovani korisnik Linuxa broj 460770 [Ubuntu 7.10]
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
pyost
post Feb 15 2008, 12:40 PM
Post #167


Deus Ex Makina
Group Icon

Group: Administratori
Joined: 25-January 06
From: Beograd
Member No.: 2
Status: Bivši učenik MGa
Škola/Razred: RAF





--------------------
Baby, it's a violent world.

Registrovani korisnik Linuxa broj 460770 [Ubuntu 7.10]
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
c1k4_ml3kc3
post Apr 20 2008, 10:42 PM
Post #168





Group: Članovi
Joined: 31-January 07
From: 29.Stepen Jupitera
Member No.: 419
Status: Van MGa



Nadam se da je ok postavljati i tekstove...

O njoj.

Mrznja. Ali zbog cega? Gotovo da je vise ni nema prema njoj. Ali, svaki put se vraca I bode. Bode poput hiljadu sharenolikih iglica koje se smeju od radosti, srece I tuge. Svaki put nalaze ono najslabije mesto gde je ostao drugi oziljak na srcu. Ne prvi vec drugi, veci I bolniji. Svaki put se obnavlja I traga, svaki put zudi da oseti bol. Iglice su krive, one vole secanja. Bol tog oziljka ih odrzava u imaginarnoj egzistenciji kontinualne kontenzije sivila. Na neki nacin su povezani kroz male slike njenog osmeha, njenih ociju I njenog zla.

Bol. Osecaj koji najjasnije daje do znanja da smo zivi, ti I ja. Sigurno osecas kako imas osecaj koji dektetuje bol putem elektrona I informacija koje se prosledjuju do neurona I natrag. Ponekad je osecaj takav da kao da ne mozes da se kontrolises, odnosno ne mozes da kontrolises svoje emocije I strahovanja. Ali cemu sve to? Neko bi rekao 'Opusti se, uzivaj dok si mlad' – ja kazem '***** to'. A zbog cega? Mislim, moje srce se ne oseca mladim. Pretrpelo je kishu sranja I nemoci. Nemoci I nemogucnosti da se postigne zeljeni cilj. Cilj koji nalaze na jednu izuzetnu ljubav I jedan izuzetan zivot koji ce se odupreti sivilu I bolu. Ali bila je slaba iako je znala. Nacrtala je sebe u korenju, a mene s krilima. Njene oci su lutale I tragale. Tragale su za povrsnom srecom koja se pojavljuje u flashbekovima sivila. Tog sivila umornih, namrgodjenih I ogavnih lica koja pre podsecaju na licnu kartu zivog groba nego li na mrtvo I radosno bice. Mrznja ce nastati iz zelje. Zelja je nastala zbog implsa volje za dostizanjem znanja. Neznanje, da. Kada je rec o njoj I njenim zeljama, da. Tako nemocna I bleda, a ponovo tako okrutno lepa. Njeno neznanje predstavlja njenu odbranu, moc I oruzje, a njeno telo miris limuna s Kariba, vulkan koji prokuljava I morske talase koji ce me savladati.

I dalje mrznja. Bleda mrznja. Kao da nema moc. Strah je tu. Strah od pitanja 'da to nije samo tishina pred buru nekontrolisanih emocija'? Naucio sam nesto od nje. Neznanje. Neznanje prema njoj, njenom zivotu I njenim delatnostima. Omogucuje mi da zaboravim na iglice secanja jer ona je ipak jos samo jedan mrtvachki kovcheg pun sharenih pakosti.

U svom neznanju neka se vrti kao u ambisu agonije I zaborava. Pritajena mrznja, skriveno lonce za kafu.

L.N.


Edit: Pyost, OVO mi se jako svidja!!!
Fino je smile.gif Medieval je u nekom mom fazonu...

This post has been edited by c1k4_ml3kc3: Apr 20 2008, 10:55 PM


--------------------
user posted image
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
pyost
post Sep 29 2008, 08:53 PM
Post #169


Deus Ex Makina
Group Icon

Group: Administratori
Joined: 25-January 06
From: Beograd
Member No.: 2
Status: Bivši učenik MGa
Škola/Razred: RAF



user posted image


--------------------
Baby, it's a violent world.

Registrovani korisnik Linuxa broj 460770 [Ubuntu 7.10]
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
Pavle
post Sep 29 2008, 09:19 PM
Post #170





Group: Članovi
Joined: 13-July 08
Member No.: 1.075
Status: Učenik MGa
Ime i prezime: Pavle Lukic
Škola/Razred: VIIb



evo, malo ja moje radove da postavim (da, kako ste pogodili, to su c4d sa malim cikicama u sredini, inace photoshopom se bavim od 27 avgusta tako da mislim da mi dobro ide, naravno ovo su sve sigovi za forum, tako da ih radim u dimenzijama 360x125, neke i vise XD.gif)

http://img356.imageshack.us/img356/48/gfgf...fsgsgfjaps6.jpg

http://img239.imageshack.us/img239/7435/3u...fgfgfgfgco4.jpg

http://img146.imageshack.us/img146/6936/jerichocopynm3.jpg

http://img229.imageshack.us/img229/2779/gg...gggggggghg7.jpg
ovaj mi je malo ruznije ispao

imam jos, al se stidim XD.gif



--------------------
user posted image
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
Pavle
post Sep 29 2008, 09:37 PM
Post #171





Group: Članovi
Joined: 13-July 08
Member No.: 1.075
Status: Učenik MGa
Ime i prezime: Pavle Lukic
Škola/Razred: VIIb



sry na duble post smile.gif
inace, ovaj rad mi je predlozio ranko trifkovic (urednik 8 nasih casopisa) i pisca, tema je bila poslednji trenutci astronauta, 2000 znakova min i max

Autor Pavle Lukić
Friday, 08 August 2008
Prazne, moje misli su ništavne. Uvek sam mislio da ću pred smrt samo razmišljati sta sam radio, i šta nisam postigao u svom životu. Pokušao sam da mislim, ali ne mogu, uvek dobijem jednu veliku crnu prazninu. Tiho sam se nasmejao, ali taj smeh nije bio radostan, pa je vise licio na jecaj, bespomoćni jecaj. Sklupčan, mirovao sam i tugovao. Tuga me je obgrlila, i nije bilo mesta za strah. Osetio sam kako mi ruke i noge trnu, skoro ih nisam ni osećao. Gledao sam kolena, i mislio, da li će biti onog svetla kad umrem. Svetla koje će me privući sebi, i dati mi večnu sreću. Dok sam razmisljao o svetlu, polako sam tonuo u livadu, obraslu raznobojnim cvećem. Ležao sam tu i posmatrao oblake koji su šarali nebeski svod, i pravili društvo suncu, čiji zraci su mi dali sreću i radost koju ne mogu opisati. Mogao sam osetiti kako mi se srce puni veseljem, kako me vrhovi trave golicaju, kako mi tvrda zemlja žulja ledja, osetio sam se ponovo....živim. Zvuci srećne žene, i njene vesele dece, je bio bodež bola kroz moje srce. Počeo sam jako ubrzano da jecam, setivši se žene i dece. Zidovi moje kuće su me okruživali. Sve je bilo tu, kuhinja, trpezarija, hodnik, stepenište, čak i čiviluk na ulazu, izgledalo je tako stvarno. Orman od hrastovine, dosta star, je bio na svom mestu, cak i vaza koju smo dobili za venčanje, sa orhidejama, jos je tu. Lagani koraci po vunenom tepihu su mi zaokupili pažnju, zatekao sam ženu, iza nje moju decu. Opet sam se setio kako je bila prelepa. crna kosa do vrata, braon oči koje te zaneme, vitko telo, istaknute jagodice. Prišla mi je, i tiho progovorila, Dobrodošao kući, dragi. I zatim me poljubila. Osetio sam ponovo toplinu njenih usana, ta toplota mi je prijala, nisam hteo da se ovo ikad završi, bio sam tu sa svojom dragom i decom, to mi je dovoljno, ne želim ništa više. Ali njen oblik je polako bledeo, i nosio sreću koju sam našao. Nisam mogao vise da izdržim, poceo sam da plačem. Vazduh nestaje, gotovo je. Zbogom porodico. Gušim se, i sve bledi, nestaje.


--------------------
user posted image
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
Balder
post Sep 30 2008, 07:21 AM
Post #172





Group: Članovi
Joined: 26-July 08
From: Beograd
Member No.: 1.078
Status: Van MGa
Ime i prezime: Danko Petrovic
Škola/Razred: Visoka Elektrotehnicka Skola... vecno druga...



Vorago

Zao mi je usuda naseg, sto crnim brodom sto ne staje plovi,
Zao mi je ljubavi koja se zaboravlja kao kratki snovi,
Zao mi je tvoje lepote sto nestati mora u jednom casu,
Zao mi je mirisa leta i tutnjave konja koji nestaju u kasu.

Zao mi je mog poslednjeg poljupca sto zavrsice na usnama tvojim,
Zao mi je preslabog vetra koji uporno duva gde ja stojim,
Zao mi je lepote cveta sto vene na prolecnoj rosi,
Zao mi je mesecevih senki koje nestaju na tvojoj kosi.

Zao mi je snage, lepote, pred poslednji uzdah na usnama sto gore,
Zao mi je ostrva tihih sto ih okruzuje beskrajno more,
Zao mi je zivota i smrti, onih koji vecno pate,
Zao mi je suza koje se krisom slivaju u sitne sate.

Zao mi je tuge i patnje jer ih niko na svetu ne zeli,
Zao mi je vrhova sneznih sto su vecno sasvim beli,
Zao mi je Djavola tamnog, sto nikad nece videti raj,
Zao mi je ljubavi nase, jer sve sto je lepo ima kraj...

Zao mi je svetlosti neba, i nistavila vecne tame,
Zao mi je sjajnog maca jer ga pamte samo rane,
Zao mi je bola u grudima kad neko place jer sam ostaje,
Zao mi je srca sto kuca, i nikad ne zna kada dosta je!


--------------------
"Zato vjerujem u sebe, rijeci su suvisne i to dobro znam, jedino Gavrilo Princip je spas, da uzmem utoku i pucam u vas... Bjedne egoiste, lazne moraliste."
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post
3dM@niak
post Mar 3 2010, 01:27 AM
Post #173





Group: Članovi
Joined: 18-November 06
Member No.: 203
Status: Bivši učenik MGa
Ime i prezime: Luka Tilinger
Škola/Razred: FPU I



Evo da malo očistim prašinu sa svojih ulaznih vrata Foruma.... smile.gif
Na faksu je super, al ne da se MG, nedostaje mi... blush.gif biggrin.gif

Elem, želeo bih sa vama podeliti, u ime ove školonostalgije, svoj verujem najdraži, a možda i najbolji crtež...

smile.gif

user posted image

klik za punu veličinu
User is offlineProfile CardPM
Go to the top of the page
+Quote Post

9 Pages « < 7 8 9
Reply to this topicTopic OptionsStart new topic
3 User(s) are reading this topic (3 Guests and 0 Anonymous Users)
0 Members: